LIVADE

Utonula u gustu šumu, postaja je bila opremljena s tri preticajna i isto toliko zaustavnih kolosijeka namijenjenih utovaru pošiljki drva za gradnju i ogrjev, vina i obrađenog kamena s krasa iz kamenoloma u Sv. Stjepanu. Postaja u Livadama imala je nekoliko godina zaredom kućicu s nadstrešnicom koja je 1908. godine rekonstruirana različito od ostalih. Za prometovanje vlakova, grijanje putničkih zgrada i drugih objekata postojala su posebna spremišta ugljena. 

Važnu ulogu u životu Parenzane odigrala je jedna žena:  prijazna gospođa Bertossa, nekadašnja upraviteljica hotela u Livadama, a potom bifea na istoimenoj postaji, koja bi za par centima svaki put ponudila užinu kad bi se stiglo do Livada i njezinog lokala.

Tek se na postaji u Livadama mogu vidjeti dobro očuvani objekti izvornog obličja, s iznimkom vodostanice za opskrbu lokomotiva, koja se napajala s izvora na rubu šume, danas zatvorenom dovoznom cestom. Pokraj zgrada naziru se vrlo prorijeđeni ostaci Motovunske šume. Danas se u Livadama nalazi mali muzej Parenzane u kojemu je, kroz fotografije, dokumente, predmete i interaktivnu kartu, moguće upoznati i pregledno proći cijelom trasom te steći uvid u njen značaj za život ondašnjeg stanovništva.